Povodom „Svjetskog dana ljudskih prava“, udruge prognanih Hrvata šire
banjolučke regije i iz Bosanske Posavine, koje djeluju kako u tuzemstvu tako i
u inozemstvu – „Ivanjska“, „Šimići“, „Sv. Rok“, „Briševo“, „Liskovica“, „
Prijatelji Volara“, „Stara Rijeka“, „Feniks“, „HKU Orahova“, „Nazaret“ , „HKD Nada“, „Altruist“, „Stratinska“, „Savez prognanih i
raseljenih Bosanske Krajine“ i „Savez za povratak
Bosanske Posavine“ – pod pokroviteljstvom
Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Banjoj Luci, a u organizaciji
Europske akademije Banjolučke biskupije i Ureda dopredsjednika RS-a iz reda
hrvatskog naroda, u srijedu 7. prosinca 2016 godine, u dvorani Vijeća naroda
RS-a u Banjoj Luci održale su svoj Sabor.
Namjera je bila preko ovog Sabora udruga, kao neformalnog koordinacijskog
tijela, podsjetiti nadležna lokalna, entitetska, državna tijela Bosne i
Hercegovine i Hrvatske, kao i tijela međunarodne organizacije i međunarodnih
organizacija, na višegodišnje sustavno kršenje i neostvarivanje temeljnih
ljudskih prava i sloboda prognanih Hrvata s ovog područja, koja su svakome
čovjeku zagarantirana Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima.
Organizatori su na Sabor pozvali predstavnike nadležnih entitetskih tijela
iz RS-a kao i iz Republike Hrvatske, napose hrvatske predstavnike u tim
tijelima, u čijoj je nadležnosti rješavanje problema s kojima se dugo vremena
susreću i teško nose preostali Hrvati ovog područja, kao i oni koji su još u
progonstvu.
Upućeni su pozivi predsjednici Vlade RS-a Željki Cvijanović te
hrvatskim kadrovima u nadležnim entitetskim tijelima: Ministru pravde i
potpredsjedniku Vlade RS-a Antunu Kasipoviću;
Ministru trgovine i turizma Predragu Gluhakoviću;
Ministru za izbjegla i raseljena lica Davoru Čordašu;
potpredsjednici Narodne skupštine RS-a Željki Stojičić;
članovima Ustavnog suda RS-a Ireni Mojović i Miljenku Arapoviću; predsjedniku Kluba Hrvata u Vijeću
naroda NS RA-a Tomislavu Tomljanoviću i članovima Kluba Hrvata
u Vijeću naroda RS-a; predsjednici Vijeća naroda RS-a Nadi Tešanović; novoizabranom gradonačelniku grada
Banja Luke g. Igoru Radojičiću;
predsjedniku saborskog odbora za Hrvate izvan RH, g. Boži Ljubiću te Zvonku Milasu,
predstojniku Ureda Vlade RH za pomoć Hrvatima izvan RH; predstavnicima OHR-a,
UNHCR-a, ureda Veleposlanstva SAD u Banjoj Luci te predstavnicima nevladinih
organizacija iz područja zaštite ljudskih prava.
Od pozvanih Saboru su nazočili: potpredsjednica Narodne skupštine
RS-a Željka Stojičić; predsjednica Vijeća naroda
RS-a Nada Tešanović; predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću
naroda NS RS-a Tomislav Tomljanović i član
kluba Ivo Kamenjašević; predsjednik
saborskog odbora za Hrvate izvan RH, g. Božo Ljubiću, saborski
zastupnik Željko Raguž te Ivana Lovrić poslanik u NSRS-a. U ime
pozvanih Davora Čordaša i Zvonka Milasa Saboru su prisustvovali Marija Rapo,
savjetnica u Ministarstvu izbjeglih i raseljenih lica RS-a te Žana Ćorić
savjetnica u Uredu Vlade RH za suradnju s Hrvatima izvan RH. Ostali su se
ispričali zbog „ranije preuzeti obaveza“.
Glavna tema Sabora hrvatskih udruga bila su konkretna pitanja i problemi s
kojima se preostali i prognani Hrvati svakodnevno susreću, a spadaju u područje
osnovnih ljudskih prava. O problemima s kojima se preostali Hrvati obraćaju
Banjolučkom biskupu i svećenicima govorio je Frano Piplović,
voditelj studija Europske akademije Banjolučke biskupije. O sudjelovanju
Caritasa Banjolučke biskupije u pružanju raznovrsne pomoći ljudima u nevolji,
humanitarne pomoći, socijalne i zdravstvene skrbi, obnovi kuća i opustošenih
obiteljskih gospodarstava, provedbi raznovrsnih karitativnih i edukativnih
programa i projekata, pomoći pri zapošljavanju, pružanju pravne pomoći i dr.
govorio je mons. dr. Miljenko Aničić, dugogodišnji
direktor Caritasa Banjolučke biskupije. Generalni konzul RH u Banja Luci, akademik dr. Zlatko Kramarić iznio je pitanja i
probleme s kojima se Hrvati obraćaju na adresu Generalnog konzulata RH u Banja
Luci, koji su gotovo identični onima s kojima se obraćaju na adresu Banjolučke
biskupije.
Jedina entitetska institucija koja je dostupna gdje se preostali
Hrvati mogu požaliti i zatražiti pomoć, da ih se zaštiti pred raznovrsnim
nepravdama, je Ured dopredsjednika RS-a, iako su njegove kompetencije
ograničene, gotovo protokolarne. O onome što je do sada Ured dopredsjednika
RS-a činio i sada čini, u okviru svojih mogućnosti, govorio je Josip Jerković, dopredsjednik RS iz reda hrvatskog
naroda. Tomislav Tomljanović, predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću
naroda RS-a, ima višegodišnje iskustvo u političkom djelovanju na području
entiteta RS-a, kako voli reći, „još od Pala“, kada su sve institucije entiteta
bile na Palama. Potvrdio je u svojem izlaganju postojanje svih navedenih
problema čime se onemogućuje ostvarivanje mnogih ljudskih prava preostalim
Hrvatima u RS-u. Napose je istakao probleme s kojima se susreće u Vijeću naroda
RS-a zbog činjenice da u Klubu Hrvata pored četiri člana iz autentične hrvatske
političke stranke djeluje četvero etničkih Hrvata s liste srpskih političkih
stranaka, tako da je gotovo nemoguće izboriti se kroz ovo zakonodavno tijelo za
zaštitu nekog hrvatskog vitalnog interesa.
Željka
Stojičić, potpredsjednica Narodne Skupštine RS-a iz reda Hrvata (izabrana je prije
godinu dana) istakla je da se do sada nije susretala u svojoj
skupštinskoj praksi s ovim pitanjima i problemima jer joj se , kako kaže, nije
nitko obraćao za pomoć niti je o ovim problemima informirao. Pozvala je
predstavnike hrvatskih Udruga Banjolučke regije i ostale s područja RS-a da joj
se slobodno obrate za pomoć kada za to imaju potrebu. Slično je govorila
i Nada Tešanović, predsjednica Vijeća naroda RS-a, iz
reda Hrvata. Iznijela je niz aktivnosti koje je tijekom dosadašnjeg svog
političkog djelovanja provela za preostale Hrvate, te pozvala
predstavnike udruga Hrvata na aktivnije djelovanje prema institucijama RS-a.
U ime odsutnog ministra Davora Čordaša Sabor
je pozdravila Marija Rapo te u kratkim
crtama prepričala učinke ovog ministarstva u obnovi i održivom povratku
prognanih Hrvata s ovih područja, nakon čega je uslijedilo više replika i
„ispravaka krivih navoda“. Dr. Božo Ljubić,
predsjednik saborskog odbora za Hrvate izvan Hrvatske iznio je stav i
zaključak svog odbora kojim se ide prema Saboru RH s prijedlogom da
se održi tematska rasprava u Saboru RH o stanju i problemima Hrvata u BiH,
odnosno njenim entitetima.
Svoja izlaganja su imali i svih 15 predstavnika udruga koji su istakli
listom iste probleme i njihov poguban utjecaj na te sredine. Tijekom trosatnog
trajanja Sabora, kroz izlaganja i same rasprave, predloženo je niz inicijativa
i dano dosta različitih i kvalitetnih prijedloga na osnovu kojih je
izrađen prijedlog Zaključaka s kojima se Sabor hrvatskih udruga obraća
javnosti, nadležnim entitetskim tijelima, organima i institucijama država Bosne
i Hercegovine te Hrvatske
Zaključci
Sabora Udruga prognanih Hrvata
Nakon svega što je izrečeno na ovom Saboru Udruga prognanih Hrvata,
temeljno pitanje je što učiniti da Hrvati opstanu u prostoru današnjeg bh
entiteta Republika Srpska!? Iako s pravom očekujemo pomoć od nadležnih
entitetskih i državnih tijela Bosne i Hercegovine, čiji smo i dalje građani, a
aktualni Ustav nam čak garantira i ravnopravnost, mi, na temelju dosadašnjeg
iskustva najveću pomoć ipak očekujemo od Republike Hrvatske. Ona se svojim
Ustavom obvezala pomagati i nas, Hrvate izvan RH, kako bismo sačuvali svoj
identitet i opstojnost sa svojim vjekovnim korijenima.
1. Nameće se zaključak
donošenja strategije sa svim podstrategijama – kojom će se moći doći do
funkcionalnog, prikladnog i učinkovitog modela opstanka i revitalizacije Hrvata
u ovim prostorima Bosne i Hercegovine. Glavno mjesto u takvoj strategiji
trebaju imati vitalna pitanja i projekti spašavanja te revitalizacije ljudskih,
kulturnih, duhovnih i materijalnih resursa hrvatske opstojnosti u ovom dijelu
BiH.
2. Osigurati Hrvatima na
području entiteta RS izbor njihovih istinskih predstavnika u Narodnu skupštinu
RS-a i Vijeće naroda RS-a, po modelu kako je to osigurano Srbima u Hrvatskoj
ili kako to traže vojvođanski Hrvat.- i u Skupštini Srbije, a ne podmetati im
„kukavičja jaja“ iz srpskih političkih stanaka.
3. U društvenom životu,
preostali Hrvati u RS, su atomizirani, raštrkani i nepovezani pojedinci,
u malim lokalnim, neformalnim socijalnim skupinama, bez ikakvog vezivnog
socijalnog tkiva koje bi ih povezivalo u nacionalnu zajednicu, učvršćivalo i
izgrađivalo u njihovom identitetu, bez prijeko potrebnih društvenih,
kulturnih, obrazovnih, informativnih, sigurnosno-pravnih i političkih ustanova.
Zbog toga Hrvati u RS-u svu svoju društvenost ostvarivati kroz
Katoličku Crkvu. Sve dok se ne steknu uvjeti da Hrvati sami biraju svoje
predstavnike u nadležna entitetska tijela ostaje jedina mogućnost, raditi i
povezivati se preko civilnih udruga u mjestima gdje žive, putem kojih će
isticati sve vitalne probleme i pitanja zajednice te
ukazivati na njih. Preko udruga, aktivista i projekata čuvati hrvatsku narodnu
i kulturnu baštinu, običaje, a preko toga zavičaj i rodni kraj.
4. U nedostatku hrvatskih
političkih institucija u entitetu RS koji bi skrbili o problemima preostalih
Hrvata u ovom entitetu te pomagali, povezivali i pratili hrvatske prognanike na
sadašnjim njihovim prognaničkim destinacijama pomoći učinkovito predstavnicima
Katoličke Crkve u Banjolučkoj biskupiji i dijelovima Vrhbosanske nadbiskupije
još kvalitetnije uspostavljanje i održavanje veza sa prognanim Hrvatima, koji
su u RH ili u trećim zemljama.
5. Inzistirati na
nastavku obnove porušenih kuća i infrastrukture protjeranih Hrvata i njihovom
održivom povratku, koji za to još uvijek iskazuju interes. Budući da obnova
porušenih i devastiranih kuća za prognane Hrvate uopće nije provedena, a kamo
li završena stoga ne prihvatljivo je povratak prognanih proglasiti završenim.
Tražiti od nadležnih državnih i entitetskih vlasti u BiH veću političku, pravnu
i materijalnu potporu u obnovi i održivom povratku s obzirom da je najmanje
sredstava do sada izdvojeno za obnovu hrvatskih kuća i povratak Hrvata na
područje entiteta RS. U suprotnom od RH tražiti da ona sredstva koja se
izdvajaju za obnovu srpskih kuća u RH usmjeriti za obnovu kuća prognanih Hrvata
na području RS.
6. Pri diplomatsko
konzularnim misijama RH u BiH instalirati odjele ili službe koji bi
prikupljali, evidentirali i koordinirali svakodnevna životna pitanja i probleme
preostalih Hrvata na području entiteta RS te ih u suradnji s nadležnim domaćim
tijelima rješavali.
7. Tražiti žurno
procesuiranje ratnih zločinaca i zločina učinjenih nad Hrvatima na području
entiteta RS, u banjolučkoj i prijedorskoj regiji, te kotorvaroškom i
bosansko-gradiškom području, a osobito u Banjoj Luci, Briševu, Sasini,
Škrljevitoj, Mrkonjić Gradu.
8. Hrvatima u entitetu RS
omogućiti izravne veze s hrvatskim državnim ustanovama u svim područjima života
a ne da se ti odnosi odvijaju preko posrednika u Sarajevu i Mostaru, napose
preko hercegovačkih političkih linkova koji su se u svemu pokazali štetni i
pogubni za opstojnost Hrvata u ovom dijelu entiteta RS, u Bosanskoj Posavini i
Banjolučkoj regiji.
9. Premda u ovom trenutku
u osnovnim školama u entitetu RS, od ukupno njih 164 ima hrvatskih učenika samo
u 69 osnovnih škola, procjenjuje se da u tih 69 škola ima nešto više od 400
učenika hrvatske nacionalnosti, od kojih su najbrojniji šireg banjolučkog
područja te Bosanske Posavine. Budući svi ti hrvatski osnovci uče po programu
propisanom od nadležnog entitetskog ministarstva RS-a, a za učenike u onim
školama gdje ima hrvatske djece tražiti izvođenje dopunske nastave na hrvatskoj
jeziku, na koju imaju pravo jer su oni uglavnom – kao i njihovi roditelji
državljani RH.
10. Od nadležnog
ministarstva tražiti pokretanje postupka izmjena i dopuna Zakona o uređenju
prostora i građenju kojim je zakonodavac gotovo onemogućio izbjeglim i
prognanim osobama povratak i obnovu, ne samo kada su u pitanju sredstva
Regionalnog fonda nego i u svim ostalim situacijama. Koji će to prognanik i
izbjeglica, sada negdje u svijetu moći doći sređivati svu potrebnu
dokumentaciju koja je izmjenama i dopunama zakona nametnuta. Kako rok za
podnošenje zahtjeva za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata ističe
31.12.2016.godine, što znači da nakon ovog roka neće biti moguće ishodit
traženu dokumentaciju, što je uvjet za obnovu i izgradnju oštećenih i uništenih
stambenih jedinica – tražiti prolongiranje ovog roka sve dotle dok
najveći broj preostalih izbjeglih i prognanih osoba ne riješe pitanje obnove i
uređenja svojih stambenih objekata.
11. Hrvati u entitetu RS,
nažalost, dugo vremena, čak pod najpovoljnijim okolnostima, neće moći računati
na predratnu svoju brojnost. Potrebno je nužno i hitno spriječiti daljnje
urušavanje ljudskih, kulturnih i materijalnih resursa Hrvata o čemu svjedoče
mnogi ostaci bogate materijalne i duhovne kulturne nazočnosti Hrvata. Stoga je
neophodno ići ciljano na odabir onih tema i sadržaja kojima prijeti ugroza
zaborava ili čak fizičkog nestanka kako bi sačuvali u nacionalnoj memoriji za
nadolazeće generacije.
12. U zaštiti i promociji
hrvatske povijesne i kulturne baštine na ovim prostorima, koja je daleko
brojnija i značajnija od aktualnog broja Hrvata na prostoru entiteta RS,
tražiti izravnu podršku i pomoć od domaćih nadležnih institucija, ali također i
od nadležnih državnih, stručnih, obrazovnih i kulturnih institucija RH kako je
to definirano u Zakonu o odnosima RH s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
13. Hrvati i RS-u nemaju
niti jednu kulturnu ili znanstvenu ustanovu koja bi skrbila, štitila, izučavala
hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu na ovim prostorima koja je iznimno
bogata. Istovremeno izložena je otimačini i propadanju. Nužno se nameće potreba
uspostavljanja jedne takve ustanove i to prije svega pod okriljem Katoličke
Crkve, koja je i do sada bila glavna i jedina skrbnica i čuvarica kulturne i
povijesne baštine hrvatskog naroda na ovim prostorima. Najugroženiji i
najbrojniji su artefakti sakralne, kulturne i povijesne naravi pa se time i
nameće potreba za osnivanjem takve jedne krovne ustanove, Dijecezanskog muzeja
Banjolučke biskupije, što bi značilo prekretnicu u sustavnoj zaštiti,
spašavanju i istraživanu hrvatske i katoličke kulturno-povijesne baštine na
ovom području. Takva bi se ustanova trebala financirati iz sredstava Hrvatskog
državnog proračuna kao što su dosada financirane mnoge druge slične ustanove u
drugima dijelovima Bosne i Hercegovine.
14. Pomoći Katoličkoj
Crkvi osobito u Banjolučkoj biskupiji da joj se vrate sva njezina oduzeta dobra
(zgrade, zemljište, kulturna dobra) iz vremena procesa nacionalizacije u bivšem
sustavu, koje koriste sadašnje entitetske vlasti i institucije (ili su
nezaštićene, propadaju ili ih se namjerno uništava) te ih u funkciju
realizacije gospodarskih, socijalnih, kulturno – obrazovnih i drugih projekata
Banjolučke biskupije, a koji služe općem dobru ovog područja.
15. Kontinuirano
učinkovito financijski podupirati dosadašnje kao i buduće gospodarske,
socijalne i edukativne programe i projekte Banjolučke biskupije koje provodi
Caritas Banjolučke biskupije, njegov Obrtnički Centar, Zemljoradnička zadruga
„Livač“ i Biskupijski vinograd, te Katolički školski centar „Ivan Merz“ sa
svojom Općom gimnazijom.
U
Banjoj Luci, 7. 12. 2016.
TABB