Crkva Sv. Petra i Pavla                                   

Briševo.........da se ne zaboravi                                                

Došla je 1992.god. Dovukla se kao i sve ranije godine mirnim hodom ovozemnog vremena, ali uz potmulu huku nekakvih neobičnih događaja koji su se smjenjivali jedan za drugim. Mnogo je božjih godina prešlo preko ovoga sela i mnogo će ih još proći. Bilo ih je i bit će svakojakih, ali će godina 1992. zauvijek ostati izdvojena od svih dosadašnjih. Tako barem izgleda onima koji su preživjeli. Njima izgleda da se nikada, ma koliko se pričalo i pisalo o tome neće moći ili neće smjeti kazati sve ono što se tada događalo sa ljudskim sudbinama.

Kako da se opiše ono u ljudima, od nijemog straha zbog najnižih nagona krvološtva i podmukle pljačke dojučerašnjih susjeda, radnih kolega udruženih sa raznoraznim probisvjetima a pod pokroviteljstvom bivše JNA. Nikada to neće moći biti kazano, jer onaj ko je preživio taj je zanijemio, a mrtvi ionako ne mogu da govore. To su stvari koje se ne kazuju, nego zaboravljaju. Jer da se ne zaboravljaju, nebi se mogle ponavljati.

Bilo je i bit će sunčanih dana i zvijezdanih noći nad Briševom, i raskošnih sazviježđa i mjesečine, ali bogzna da li će biti takvih mladića, takvih muževa i roditelja. To je bio naraštaj anđela. Sinovi običnih seljaka, rudara ili zanatlija iz ovoga naizgled zabačenog sela. Život je stajao pred njima. Imali su vrstu svojih zabava i krug svojih poznanstava i prijatelja. Svi putevi pred njima bili su otvoreni. Na većinu od tih puteva neće oni nikada ni nogom stupiti.

Pa ipak bi se za njih naročito moglo kazati: nije bilo odavno generacija koje su smjelije uživale u životu i slobodi, a istovremeno mukotrpno radili i stvarali, baštinili ovu zemlju. A mjesec nad Briševom u ljetnim noćima blješti, čist, nepromjenjiv a savršeno lijep, jači od svega što vrijeme može da donese i čovjek uništi.

                                                                                             Marko 25.11.2011.