INICIJATIVA ZAJEDNICE UDRUGA PROGNANIH I HRVATA POVRATNIKA SJEVEROZAPADNE BOSNE NA SASTANKU SA AMBASADORICOM REGIONALNOG UREDA OHR-A U BANJA LUCI

Dana 18. rujna 2017. god. u Banja Luci održan je zajednički sastanak Inicijative Zajednice udruga prognanih i Hrvata povratnika Sjeverozapadne Bosne i ambasadorice Regionalnog ureda OHR-a u Banja Luci gospođe Mariann Berecz, a na prijedlog i zamolbu Inicijative Zajednice udruga .

U uvodnom dijelu sastanka udruge su ukratko predstavile svoj dosadašnji rad, stanje na područjima iz kojih dolaze te ciljeve koje su postavile kako pojedinačno tako i kao inicijativa, a odnose se na zalaganje za održivi povratak Hrvata Sjeverozapadne Bosne na njihova stoljetna ognjišta koji se još nije dogodio iako je prošlo 20 godina od potpisivanja Deytonskog mirovnog sporazuma.

Posebno su istaknuti problemi vezano za izgradnju i obnovu kuća u okviru „Regionalnog stambenog programa“ te zadanih kriterija koji su postavljeni na diskriminatoran način. Unatoč velikom broju prijava na natječaj od strane prognanih Hrvata i njihove zainteresiranosti za povratkom može se reći da je mali postotak ispunio sve kriterije, a izgrađenih kuća za prognane Hrvate je mali broj.

Isto tako, izneseni su problemi vezani za putnu i elektro infrastrukturu u područjima gdje su nekada živjeli Hrvati. Putevi su zarasli i neprohodni te se slabo održavaju, a elektro mreža u većini mjesta je u veoma lošem stanju ili je uopće nema.

Postoji i veliki problem devastacije objekata kao i nekontrolirano korištenje električne energije za koje se terete vlasnici, a koji uopće ne žive u obiteljskim kućama već povremeno dolaze.

Istaknuti su i problemi vezani za sudske sporove koje su pokrenuli skupine ljudi koji su bili na radnoj obvezi, a sporove su izgubili te sada moraju plaćati velike naknade za provedene postupke, a nemaju kapaciteta ni mogućnosti za nastavak procesa na višim sudovima.

Inicijativa je naglasila i potrebu za bržim provođenjem postupaka i procedura vezano za pronalazak ubijenih i nestalih te procesuiranje odgovornih.

Između ostalog, istaknut je i problem nekontrolirane sječe šume te velikih nanesenih kako ekoloških tako i materijalnih šteta te prava na naknadu štete i obnovu svih oštećenih objekata kao i izmjenu diskriminatorne odluke po kojoj oni koji su u međuvremenu u periodu od 20-ak godina stekli imovinu u drugoj državi nemaju pravo na obnovu. Privatno vlasništvo je neotuđivo pravo i nitko nema to pravo uskratiti vlasniku. Naglašen je i problem vezano za zamjenu obiteljskih kuća, Banja Luka i okolica, najčešće pod prisilom te kako su zamjene bile neadekvatne bilo da su objekti bili srušeni ili devastirani za koje se naknadno morala plaćati legalizacija, a radi se oko 5000 obiteljskih kuća.

Na sastanku je iznesen i problem plaćanja poreza na nekretnine (zemljište, šume) te je iznesen stav da  bi obveza plaćanja poreza trebala nastati onda kada se iste nekretnine i koriste, a što sada nije slučaj. Obradive površine su zarasle u šikaru, a šume i to stoljetne su velikim dijelom posiječene.

Isto tako stavljen je naglasak na problem manjka zastupljenosti Hrvata u tijelima vlasti na svim razinama kao i javnim i drugim važnim ustanovama u kojima Hrvatski narod uopće nema zastupnika te je ukazano na nužnost i potrebu za samostalnim izborom istinskih predstavnika Hrvatskog naroda.

Kako je od potpisivanja Deytonskog mirovnog sporazuma prošlo više od 20 godina, a nije omogućen održivi povratak Hrvatskog naroda Sjeverozapadne Bosne na njihova ognjišta i domove te složenih odnosa unutar Bosne i Hercegovine koji koče pozitivne procese u državi te dovode do daljnjeg iseljavanja stanovništa uslijed ekonomske, pravne pa i sigurnosne nepovoljne situcije, inicijativa je ukazala na potrebu organiziranja mirovne konferencije pri UN-u o stanju u Bosni i Hercegovini.

Inicijativa se zahvalila na prijemu, aktivnom sudjelovanju gospođe Berecz u raspravi, razumijevanju i sagledavanju iznesenih problema te obveze podnošenja izvješća na daljnja razmatranja i odluke.

Predsjednik udruge

Zdravko Marijan

25.Godišnjica stradanja BRIŠEVLJANA i promocija knjige BRIŠEVAČKI MUČENICI 25.7.2017

Predsjednik udruge
Zdravko Marijan

Banja luka 24.07.2017.promocija knjige Briševački mučenici

Predsjednik udruge
Zdravko Marijan

Zlatko Kramarić konzul Hrvatski u Banja luci posjetio Briševo

                Briševo 20.07.2017

       Predsjednik udruge
       Zdravko Marijan

Posjet središnjem državnom uredu

Danas 11.srpnja, u prostorijama Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske održan je sastanak s predstavnicima udruga prognanih i Hrvata povratnika u Sjeverozapadnu Bosnu na temu obnove i stambenog zbrinjavanja te potpore njihovu održivom povratku u prijeratne domove.

Uz predstavnike udruga: Udruga Dom Briševo Dobri; Udruga Prijatelji Volara; Udruga prognanih Hrvata Banja Luke i banjalučkog područja Nazaret; Udruga Šimićana – Šimići; Udruga za povratak građana, regionalni razvoj i zaštitu okoliša – Ivanjska Potkozarje; Humanitarna kulturna udruga Orahova, Kotor Varoš; Hrvatska udruga Banja Luka, Okučani, Zavičajni klub župe Stara Rijeka i okolica, Zagreb te udruženje građana Alturist, Prijedor, sastanku su nazočili Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Nikola Mažar, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Ovo je prvi put da se u suradnji dva središnja ureda, nadležna za potporu povratku Hrvata u BiH, održava tematski sastanak s predstavnicima prognanih i Hrvata povratnika u BiH.

Predstavnici udruga su zahvalili državnim tajnicima na organiziranju ovog sastanka te su predstavili probleme s kojima se suočavaju. Naglasili su da povratak u svoje prijeratne domove nije gotov, kako neki tvrde, te da broj onih koji se žele vratiti raste. Stoga im je potpora koju im pruža Vlada Republike Hrvatske od osobitog značaja.

„Svjesni smo svih problema s kojima se suočavate prilikom povratka. Od zakonodavnih rješenja koji idu na štetu Hrvata – povratnika, izostanak sustavnog pristupa obnovi infrastrukture – nedostatak vode, struje, poteškoće pri zapošljavanju, ostvarivanja zdravstvene skrbi do borbe za osiguranje elementarnog ljudskog prava - prava na dom. Zato smo se danas i okupili ovdje – po prvi puta, zajedno s vama i predstavnicima Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Zahvaljujem se državnom tajniku Mažaru i njegovom timu što su se odazvali kako bi danas, vrlo konkretno mogli analizirati postojeće stanje ali i vidjeti mogućnosti kako zajedno možemo pomoći da se svi vi koji želite – vratite svojim kućama koje ni danas, 22 godine poslije rata u BiH, nisu obnovljene“ – rekao je državni tajnik Milas i dodao kako je srkb o Hrvatima u BiH, kao konstitutivnom i ravnopravnom narodu, unapređenje njihova položaja i kvalitete života - posebice Hrvata u entitetu Republika Srpska i Sjeverozapadnoj Bosni - Vlada Republike Hrvatske prepoznala kao stratešku zadaću. “I ovaj naš zajednički sastanak rezultat je tih nastojanja te iskrenih napora da se stvari pomiču s mrtve točke. Svi vi, vaša želja i upornost u neodustajanju od svog zavičaja dodatno su nam nadahnuće i motiv”.

„Putem Programa pomoći, Vlada Republike Hrvatske kroz darovanje osnovnog građevinskog materijala pomaže Hrvatima u Bosni i Hercegovini u obnovi ili izgradnji obiteljskih kuća, te ostvarenju održivog povratka. Za taj program je od 2001. do kraja 2016. godine utrošeno 301,6 milijuna kuna. Iako je Vlada Republika Hrvatska već nekoliko godina najveći pojedinačni donator u Bosni i Hercegovini, svi vi ovdje nazočni potvrđujete da to nije dovoljno i da je u narednom razdoblju potrebno ojačati suradnju, kako međusobnu tako i s resornim institucijama u Bosni i Hercegovini“ – rekao je državni tajnik Mažar i dodao da su slijedeće dvije godine ključne u stvaranju uvjeta za održivi povratak Hrvata u Bosnu i Hercegovinu.

Između ostalog, na sastanku je dogovoreno da će se ovakvi tematski sastanci održavati u kontinuitetu kako bi se adekvatno moglo odgovarati na brojne potrebe Hrvata povratnika u BiH. Slijedeći sastanak je planiran već za jesen 2017.godine. Isto tako, organizirat će se i sastanci s predstavnicima resornih institucija u Bosni i Hercegovini za pitanje povratka, obnove i stambenog zbrinjavanja.

Podsjećamo da se od prijeratnih 149.000, u entitet Republika Srpska, prema Popisu stanovništva u BiH iz 2013., vratilo tek 2.4 posto Hrvata. Prema popisu koji vodi Katolička crkva u BiH na području Republike Srpske živi tek 9.464 Hrvata –katolika.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Predsjednik Udruge                                                                                                                Zdravko Marijan

BRIŠEVAČKI MUČENICI

Vaše su baklje kao zore bacile svjetlost do naših dana u spomen hrabrih neka gore slova u kamen uklesana.
.

...



Ubiti starog i nemoćnog Iliju Atliju,hendikepiranu Marijanu Luciju,vesela i zaigrana dječačića Gorana Matanovića ili Buzuke od kojih je Marko,odveden od kuće prema Ljubiji,ubijen i nađen spaljen do neprepoznatljivosti... izgorjele su mu gotovo 2/3 tijela.... ubiti Matu koji je imao gips na nozi do prepona i teško hodao cak i pomoću štake...ubijen je rafalom sjedeći na stolici ispred kuće Marka i Vikice Buzuk..silina i količina kuršuma ispaljena u ovog mirnog i dobrog čovjeka zabila je štaku u njegovo staračko,nemoćno tijelo....ubiti Fabijana,Peju,Stipu,Jozu,Katarinu,Maru...ubiti širok osmijeh težaka.. boli više od bola....ubiti 68 mještana, razne dobi i spola – od djece do staraca. zapaliti 65 obiteljskih kuća i Briševačku rimokatoličku crkvu....ubijati na mjestima gdje su žrtve uhvaćene... ubijati nad grobnicama koje su pobijeni mještani sami kopali... poubijane mještane zatuci do iznemoglosti, noževima im presijecati tetive na rukama i nogama, živima odsijecati meso s tijela, klati ih, ubadati noževima po tijelu, odsijecati noseve, uši, spolne organe, parati trbuhe, lomiti rebra, ubijati ih drvenim toljagama i krampovima... primoravati majke, supruge i djecu da promatraju brutalnosti nad muškarcima....silovanjem ubiti sve mlađe žene i djevojke. ubiti poljodjelca, ubiti rudara i ubiti radnika... onih nekoliko preživjelih...oni koji su pribranošću...ili čudom izbjegli pokolj a svjedočili mu,pokopavali su mrtve tamo gdje su ih i našli...pod pucnjavom,strahom i neizvješnošću..jedni su ukopavali postradale,drugi stražarili...zajedno rizikovali...i nadživjeli zločin....briševljanska priča...jedna u nizu..kao Kozaračka ili Prijedorska i dalje nosi sve krikove, jauke, zapomaganja,smrad na zapaljene leševe starih, nemoćnih,oboljelih, žena i dijece...i još uvijek vonja....teško je to,i preteško je to.. djelo je to onih koji i danas ponižavaju Briševo svojim prisustvom, pokazuju silu , narušavaju onaj bolni mir pucnjavom, derneče od vaskolike zemlje baš u Briševu, ne mogu od svog pasjaluka zaobići to mjesto muke, nevine krvi. To je njima izletište, mjesto sprdnje. Misle da mogu šta hoće jer znaju da Briševo nije odgojilo gnjide, šljam i ološ nego ljude koji su toj bagri ustupali konačišta na dječijim krevetićima a oni se stiskali po podovima,zakidani kruhom kojeg su gosti popljuvali i koji su vazda siti jezdili na krilima njihove dobrote...ispraćani odmorni i čisti....dočekivani ljudski..Zaboravljaju na onaj dio da neće do kad hoće, a ono će im tad pred očima sigurno biti, Briševo koje sad tako revno obilaze, ispratit će ih. Vjerujem da im zato Bog i dopušta da kroče u njega jer što više gledaju svjetlo Briševa to će im biti jača tama u koju ce pasti...u medjuvremenu,dodju Briševljani...u pusta polja i medju porušena domaćinstva...dolaze svake godine...i dolaziće..a 25 ih je..tih dolaženja..dovedu i dijecu...i dijeca će dovoditi dijecu..donesu sjećanja...odu...i odnesu ljubav...dodje i sveštenstvo..škropi svetom vodicom ognjišta naše djedovine..za uspavanke andjela dobrote...i odagnavanje osmjeha andjela osvete...dodju i oni što obećavaju...i povratak i pravdu..odu,a ni povratka niti pravde..s Briševljanima odlazi i tuga...i djeca će...i sveštenstvo...samoća neće...čekaće i dalje..godinu i vrelo ljeto...pod 68 humki tišina briševljanskih duša spava laganim snom....ostaće,za opomenu,kamenje spoticanja...izmedju nas i njih....uvijek ce i biti, a nije trebao.ni nama, ni njima..mi, opet, nekako idemo naprijed...nosimo ga u sjećanjima...u bolu..u suzama majki, djece,očeva,braće, prijatelja....u pričama..nosimo ga u okupljanjima, obilježavanju..u molitvama..u grobovima...nosimo ga u crkvama i na ognjištima mladih narastanja...iz prošlosti u sadašnjost...iz sadašnjosti u budućnost..nose ga i oni kojima je čast, poštenje, ljudskost i bliska kroz briševljansku žrtvu..opipljiva,svježa,nezaboravna i neoprostiva..simbolična u siromaštvu i nevinosti....u svojoj starosti kao i u mladosti.....25 godina poslije,,,ostalo je, nas, malo... drugačijih, zrelijih, iskusnijih, slobodnijih..i svjesnijih Briševljana..ostalo je nas bijesnih, žednih i gladnih istine.. prešli smo predug put čekanja....i ufanja...sad smo k’o stari kaputi sa više kamenih lica..al’ tu smo...nikuda mi nećemo iz svog sela..na vječnoj straži uz svijetla svijeća..i nikada..ušunjamo se mi..svakog 25 Jula,u briševački jastuk od zarasle ilovače da ne zna... ušunjamo se kao od umora od jurnjave po sumracima... od osame, od laži,od obećanja...i pokrivamo ga toplinama cijelu noć, a prije nego što se ugodinu opet probudi, ostavimo mu na rukama vrelim od sna, mali zamotuljak nekog novog jutra, jer drugo ništa i ne znamo, samo se u novo jutro dobro razumijemo....i da...ne... mi ne opraštamo zato što smo naivni, glupi ili što smo bez ponosa....naprotiv.. sve smo vidjeli...sve vidimo... sve i znamo... ali, nekako i dalje vjerujemo u dobro u ljudima... tako smo izabrali... i znamo da će nam zbog toga životi biti pravedni i čestiti.... opraštamo, ali ne zaboravljamo... dajemo,i danas,25 godina poslije, još po koju šansu i sebi i njima."...samo da rata više nikad ne bude...i da se nikom ne desi što se desilo nama...
Autor Drago Perković
Predsjednik udruge
Zdravko Marijan

Druženje Briševljana 24.6.2017 god.

Zdravko Marijan

Predsjednik Udruge

Dana 08.05.2017 potpisan sporazum o suradnji 8 udruga Hrvata sjeverozapadne Bosne

U ponedjeljak je u prostorijama Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske potpisan Sporazum o zajedničkoj suradnji udruga prognanih i Hrvata povratnika Sjeverozapadne Bosne.

Sporazum su potpisale Udruga Dom Briševo Dobri; Udruga Prijatelji Volara; Udruga prognanih Hrvata Banja Luke i banjalučkog područja Nazaret; Udruga Šimićana – Šimići; Udruga za povratak građana, regionalni razvoj i zaštitu okoliša – Ivanjska Potkozarje; HKU Orahova, Kotor Varoš; Hrvatska udruga Banja Luka, Okučani i Zavičajni klub župe Stara Rijeka i okolica, Zagreb.

Prije potpisivanja, predstavnici udruga su predstavili svoje aktivnosti te probleme s kojima se suočavaju. Istaknuli su da je cilj zajedničkog nastupa udruga prognanih i Hrvata povratnika u Sjeverozapadnu Bosnu snažnije zastupanje svojih prava te rješavanje brojnih otvorenih pitanja i problema s kojima se Hrvati, povratnici u taj dio BiH, suočavaju a to su obnova porušenih kuća, sanacija putova i prilaza naseljima i selima gdje žive Hrvati, zakonska rješenja koja motiviraju na prodaju ili napuštanje imovine, izostanak sustavnog pristupa obnovi infrastrukturnih objekata poput nedostatka električne energije i vode u povratničkim naseljima, poteškoće pri korištenju zdravstvenih usluga, zapošljavanju i sl.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, ovom je prigodom čestitao udrugama na njihovoj značajnoj inicijativi i spremnosti da udruženi, dodatnim naporima ostvaruju zajednički cilj – stvaranje uvjeta za održivi povratak.

“Svjesni smo svih problema s kojima se suočavate pri povratku: od zakonodavnih rješenja koji idu na štetu Hrvata – povratnika, do borbe za osiguranje elementarnog ljudskog prava – prava na dom. Siguran sam da je danas potpisani Sporazum temelj bolje budućnosti Hrvata Sjeverozapadne Bosne. Vlada Hrvatske i Središnji državni ured za Hrvate izvan RH pružat će i nadalje maksimalnu potporu u stvaranju uvjeta za održivi povratak“, rekao je Milas podsjetivši da ova potpora nije samo ustavna i zakonska obveza Hrvatske.

“Dio smo jednog i nedjeljivog naroda, bez obzira na granice“, kazao je.

Sporazum o zajedničkoj suradnji, među ostalim, previđa zajednički angažman svih udruga u smislu poduzimanja potrebnih aktivnosti na pronalasku svih ubijenih i nestalih Hrvata s područja sjeverozapadne BiH u ratu od 1991.–1995., stvaranje uvjeta za održivi povratak svih prognanih Hrvata s područja sjeverozapadne BiH, pružanje svih vrsta pomoći Hrvatima sa  tog područja, obnova ili naknada učinjene štete na privatnoj imovini, obnova kulturnih dobara na području sjeverozapadne BiH, obnova i razvoj cjelokupne infrastrukture, pravo na obnovu kuća koje su zamijenjene a bile su srušene ili devastirane i izmjena zakona koji to sprječava, zajednički nastup pred svim relevantnim institucijama BiH, Hrvatske, EU-a i šire svjetske zajednice s ciljem rješavanja svih otvorenih pitanja Hrvata sjevero-zapadne BiH, aktivno sudjelovanje u aktivnostima koje će provoditi razne institucije na pitanjima rješavanja statusa Hrvata glede konstitutivnosti i jednakopravnosti na cijelom prostoru BiH, aktivno sudjelovanje u pripremi i provođenju sudjelovanja Hrvata sjeverozapadne BiH na svim izborima u BiH.

Predsjednik Udruge Dom Briševo-Dobri
Zdravko Marijan

Radna akcija na Briševu 01.04.2017

                                                   Ovako se spavalo

Predsjednik udruge Zdravko Marijan

Dogovor i pripreme za 25 obljetnicu stradanja Briševljana i promocije knjige.Banjaluka 27.2.2017.

Naš novi župnik Dražen Mirčić

Dana 27.2.2017.god imali smo sastanak u Banjaluci sa dvije točke dnevnog reda: 25.obljetnica stradanja Briševljana i promocija knjige.Sastanku su nazočili biskup Franjo Komarica,Frano Piplović, župnik Dražen Mirčić i  ispred udruge Dom Briševo-Dobri Aco Marijan član nadzornog odbora udruge i predsjednik Zdravko Marijan.Preko tri sata iscrpljuiući razgovora dogovorili smo sve detalje obilježavanja dana stradanja Briševljana kao i promocije knjige.Udruga je dobila zadaću popraviti sve lokalne putove,prilaze crkvi u Briševu.urediti parking,postaviti putokaze,pripremiti teren za šator i isti unajmiti,očistiti crkvu a gos.Frano Piplović će sve odraditi oko promocije i tiskanja  knjige kao i

pozivnica uzvanicima .

predjednik udruge Zdravko Marijan

Druženje Briševljana 17.12.2016.Zagreb

ODRŽAN SABOR HRVATSKIH UDRUGA ŠIRE BANJOLUČKE REGIJE I BOSANSKE POSAVINE

Povodom „Svjetskog dana ljudskih prava“, udruge prognanih Hrvata šire banjolučke regije i iz Bosanske Posavine, koje djeluju kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu – „Ivanjska“, „Šimići“, „Sv. Rok“, „Briševo“, „Liskovica“, „ Prijatelji Volara“, „Stara Rijeka“, „Feniks“, „HKU Orahova“, „Nazaret“ , „HKD Nada“, „Altruist“, „Stratinska“, „Savez prognanih i raseljenih Bosanske Krajine“ i „Savez za povratak Bosanske Posavine“ – pod pokroviteljstvom Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Banjoj Luci, a u organizaciji Europske akademije Banjolučke biskupije i Ureda dopredsjednika RS-a iz reda hrvatskog naroda, u srijedu 7. prosinca 2016 godine, u dvorani Vijeća naroda RS-a u Banjoj Luci održale su svoj Sabor.

Namjera je bila preko ovog Sabora udruga, kao neformalnog koordinacijskog tijela, podsjetiti nadležna lokalna, entitetska, državna tijela Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kao i tijela međunarodne organizacije i međunarodnih organizacija, na višegodišnje sustavno  kršenje i neostvarivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda prognanih Hrvata s ovog područja, koja su svakome čovjeku zagarantirana Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima.

Organizatori su na Sabor pozvali predstavnike nadležnih entitetskih tijela iz RS-a kao i iz Republike Hrvatske, napose hrvatske predstavnike u tim tijelima, u čijoj je nadležnosti rješavanje problema s kojima se dugo vremena susreću i teško nose preostali Hrvati ovog područja, kao i oni koji su još u progonstvu.

Upućeni su pozivi predsjednici Vlade RS-a Željki Cvijanović te hrvatskim kadrovima u nadležnim entitetskim tijelima: Ministru pravde i potpredsjedniku Vlade RS-a Antunu Kasipoviću; Ministru trgovine i turizma Predragu Gluhakoviću; Ministru za izbjegla i raseljena lica Davoru Čordašu; potpredsjednici Narodne skupštine RS-a Željki Stojičić; članovima Ustavnog suda RS-a Ireni Mojović i Miljenku Arapoviću; predsjedniku Kluba Hrvata u Vijeću naroda NS RA-a Tomislavu Tomljanoviću i članovima Kluba Hrvata u Vijeću naroda RS-a; predsjednici Vijeća naroda RS-a Nadi Tešanović; novoizabranom gradonačelniku grada Banja Luke g. Igoru Radojičiću; predsjedniku  saborskog odbora za Hrvate izvan RH, g. Boži Ljubiću te Zvonku Milasu, predstojniku Ureda Vlade RH za pomoć Hrvatima izvan RH; predstavnicima OHR-a, UNHCR-a, ureda Veleposlanstva SAD u Banjoj Luci te predstavnicima nevladinih organizacija iz područja zaštite ljudskih prava.

Od pozvanih Saboru su nazočili: potpredsjednica Narodne skupštine RS-a Željka Stojičić; predsjednica Vijeća naroda RS-a Nada Tešanović; predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću naroda NS RS-a Tomislav Tomljanović i član kluba  Ivo Kamenjašević; predsjednik  saborskog odbora za Hrvate izvan RH, g. Božo Ljubiću,  saborski zastupnik Željko Raguž te Ivana Lovrić poslanik u NSRS-a. U ime pozvanih Davora Čordaša i Zvonka Milasa Saboru su prisustvovali Marija Rapo, savjetnica u Ministarstvu  izbjeglih i raseljenih lica RS-a te Žana Ćorić savjetnica u Uredu Vlade RH za suradnju s Hrvatima izvan RH. Ostali su se ispričali zbog „ranije preuzeti obaveza“.

Glavna tema Sabora hrvatskih udruga bila su konkretna pitanja i problemi s kojima se preostali i prognani Hrvati svakodnevno susreću, a spadaju u područje osnovnih ljudskih prava. O problemima s kojima se preostali Hrvati obraćaju Banjolučkom biskupu i svećenicima govorio je Frano Piplović, voditelj studija Europske akademije Banjolučke biskupije. O sudjelovanju Caritasa Banjolučke biskupije u pružanju raznovrsne pomoći ljudima u nevolji, humanitarne pomoći, socijalne i zdravstvene skrbi, obnovi kuća i opustošenih obiteljskih gospodarstava, provedbi raznovrsnih karitativnih i edukativnih programa i projekata, pomoći pri zapošljavanju, pružanju pravne pomoći i dr. govorio je mons. dr. Miljenko Aničić, dugogodišnji direktor Caritasa Banjolučke biskupije. Generalni konzul RH u Banja Luci, akademik dr. Zlatko Kramarić iznio je pitanja i probleme s kojima se Hrvati obraćaju na adresu Generalnog konzulata RH u Banja Luci, koji su gotovo identični onima s kojima se obraćaju na adresu Banjolučke biskupije.

Jedina entitetska institucija koja  je dostupna gdje se preostali Hrvati mogu požaliti i zatražiti pomoć, da ih se zaštiti pred raznovrsnim nepravdama, je Ured dopredsjednika RS-a, iako su njegove kompetencije ograničene, gotovo protokolarne. O onome što je do sada Ured dopredsjednika RS-a činio i sada čini, u okviru svojih mogućnosti, govorio je Josip Jerković, dopredsjednik RS iz reda hrvatskog naroda. Tomislav Tomljanović, predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću naroda RS-a, ima višegodišnje iskustvo u političkom djelovanju na području entiteta RS-a, kako voli reći, „još od Pala“, kada su sve institucije entiteta bile na Palama. Potvrdio je u svojem izlaganju postojanje svih navedenih problema čime se onemogućuje ostvarivanje mnogih ljudskih prava preostalim Hrvatima u RS-u. Napose je istakao probleme s kojima se susreće u Vijeću naroda RS-a zbog činjenice da u Klubu Hrvata pored četiri člana iz autentične hrvatske političke stranke djeluje četvero etničkih Hrvata s liste srpskih političkih stranaka, tako da je gotovo nemoguće izboriti se kroz ovo zakonodavno tijelo za zaštitu nekog hrvatskog vitalnog interesa.

Željka Stojičić, potpredsjednica Narodne Skupštine RS-a iz reda Hrvata (izabrana je prije godinu dana) istakla je  da se do sada nije susretala u svojoj skupštinskoj praksi s ovim pitanjima i problemima jer joj se , kako kaže, nije nitko obraćao za pomoć niti je o ovim problemima informirao. Pozvala je predstavnike hrvatskih Udruga Banjolučke regije i ostale s područja RS-a da joj se slobodno obrate za pomoć kada za to imaju potrebu. Slično je govorila i Nada Tešanović, predsjednica Vijeća naroda RS-a, iz reda Hrvata. Iznijela je niz aktivnosti koje je tijekom dosadašnjeg svog političkog djelovanja provela  za preostale Hrvate, te pozvala predstavnike udruga Hrvata na aktivnije djelovanje prema institucijama RS-a.

U ime odsutnog ministra Davora Čordaša Sabor je pozdravila Marija Rapo te u kratkim crtama prepričala učinke ovog ministarstva u obnovi i održivom povratku prognanih Hrvata s ovih područja, nakon čega je uslijedilo više replika i „ispravaka krivih navoda“. Dr. Božo Ljubić, predsjednik saborskog odbora za Hrvate izvan Hrvatske iznio je  stav i zaključak svog odbora kojim se ide prema   Saboru RH s prijedlogom da se održi tematska rasprava u Saboru RH o stanju i problemima Hrvata u BiH, odnosno njenim entitetima.

Svoja izlaganja su imali i svih 15 predstavnika udruga koji su istakli listom iste probleme i njihov poguban utjecaj na te sredine. Tijekom trosatnog trajanja Sabora, kroz izlaganja i same rasprave, predloženo je niz inicijativa i dano  dosta različitih i kvalitetnih prijedloga na osnovu kojih je izrađen prijedlog Zaključaka s kojima se Sabor hrvatskih udruga obraća javnosti, nadležnim entitetskim tijelima, organima i institucijama država Bosne i Hercegovine te Hrvatske

Zaključci Sabora Udruga prognanih Hrvata

Nakon svega što je izrečeno na ovom Saboru Udruga prognanih Hrvata, temeljno pitanje je što učiniti da Hrvati opstanu u prostoru današnjeg bh entiteta Republika Srpska!? Iako s pravom očekujemo pomoć od nadležnih entitetskih i državnih tijela Bosne i Hercegovine, čiji smo i dalje građani, a aktualni Ustav nam čak garantira i ravnopravnost, mi, na temelju dosadašnjeg iskustva najveću pomoć ipak očekujemo od Republike Hrvatske. Ona se svojim Ustavom obvezala pomagati i nas, Hrvate izvan RH, kako bismo sačuvali svoj identitet i opstojnost sa svojim vjekovnim korijenima.

1.    Nameće se zaključak donošenja strategije sa svim podstrategijama – kojom će se moći doći do funkcionalnog, prikladnog i učinkovitog modela opstanka i revitalizacije Hrvata u ovim prostorima Bosne i Hercegovine. Glavno mjesto u takvoj strategiji trebaju imati vitalna pitanja i projekti spašavanja te revitalizacije ljudskih, kulturnih, duhovnih i materijalnih resursa hrvatske opstojnosti u ovom dijelu BiH.

2.    Osigurati Hrvatima na području entiteta RS izbor njihovih istinskih predstavnika u Narodnu skupštinu RS-a i Vijeće naroda RS-a, po modelu kako je to osigurano Srbima u Hrvatskoj ili kako to traže vojvođanski Hrvat.- i u Skupštini Srbije, a ne podmetati im „kukavičja jaja“ iz srpskih političkih stanaka.

3.    U društvenom životu, preostali Hrvati u RS, su atomizirani, raštrkani  i nepovezani pojedinci, u malim lokalnim, neformalnim socijalnim skupinama, bez ikakvog vezivnog socijalnog tkiva koje bi ih povezivalo u nacionalnu zajednicu, učvršćivalo i izgrađivalo u njihovom identitetu, bez prijeko potrebnih  društvenih, kulturnih, obrazovnih, informativnih, sigurnosno-pravnih i političkih ustanova. Zbog toga Hrvati u RS-u svu svoju društvenost ostvarivati kroz  Katoličku  Crkvu. Sve dok se ne steknu uvjeti da Hrvati sami biraju svoje predstavnike u nadležna entitetska tijela ostaje jedina mogućnost, raditi i povezivati se preko civilnih udruga u mjestima gdje žive,  putem kojih će isticati sve  vitalne probleme i pitanja  zajednice te  ukazivati na njih. Preko udruga, aktivista i projekata čuvati hrvatsku narodnu i kulturnu baštinu, običaje, a preko toga zavičaj i rodni kraj.

4.    U nedostatku hrvatskih političkih institucija u entitetu RS koji bi skrbili o problemima preostalih Hrvata u ovom entitetu te pomagali, povezivali i pratili hrvatske prognanike na sadašnjim njihovim prognaničkim destinacijama pomoći učinkovito predstavnicima Katoličke Crkve u Banjolučkoj biskupiji i dijelovima Vrhbosanske nadbiskupije još kvalitetnije uspostavljanje i održavanje veza sa prognanim Hrvatima, koji su u RH ili u trećim zemljama.

5.    Inzistirati na nastavku obnove porušenih kuća i infrastrukture protjeranih Hrvata i njihovom održivom povratku, koji za to još uvijek iskazuju interes. Budući da obnova porušenih i devastiranih kuća za prognane Hrvate uopće nije provedena, a kamo li završena stoga ne prihvatljivo je povratak prognanih proglasiti završenim. Tražiti od nadležnih državnih i entitetskih vlasti u BiH veću političku, pravnu i materijalnu potporu u obnovi i održivom povratku s obzirom da je najmanje sredstava do sada izdvojeno za obnovu hrvatskih kuća i povratak Hrvata na područje entiteta RS. U suprotnom od RH tražiti da ona sredstva koja se izdvajaju za obnovu srpskih kuća u RH usmjeriti za obnovu kuća prognanih Hrvata na području RS.

6.    Pri diplomatsko konzularnim misijama RH u BiH instalirati odjele ili službe koji bi prikupljali, evidentirali i koordinirali svakodnevna životna pitanja i probleme preostalih Hrvata na području entiteta RS te ih u suradnji s nadležnim domaćim tijelima rješavali.

7.    Tražiti žurno procesuiranje ratnih zločinaca i zločina učinjenih nad Hrvatima na području entiteta RS, u banjolučkoj i prijedorskoj regiji, te kotorvaroškom i bosansko-gradiškom području, a osobito u Banjoj Luci, Briševu, Sasini, Škrljevitoj, Mrkonjić Gradu.

8.    Hrvatima u entitetu RS omogućiti izravne veze s hrvatskim državnim ustanovama u svim područjima života a ne da se ti odnosi odvijaju preko posrednika u Sarajevu i Mostaru, napose preko hercegovačkih političkih linkova koji su se u svemu pokazali štetni i pogubni za opstojnost Hrvata u ovom dijelu entiteta RS, u Bosanskoj Posavini i Banjolučkoj regiji.

9.    Premda u ovom trenutku u osnovnim školama u entitetu RS, od ukupno njih 164 ima hrvatskih učenika samo u 69 osnovnih škola, procjenjuje se da u tih 69 škola ima nešto više od 400 učenika hrvatske nacionalnosti, od kojih su najbrojniji šireg banjolučkog područja te Bosanske Posavine. Budući svi ti hrvatski osnovci uče po programu propisanom od nadležnog entitetskog ministarstva RS-a, a za učenike u onim školama gdje ima hrvatske djece tražiti izvođenje dopunske nastave na hrvatskoj jeziku, na koju imaju pravo jer su oni uglavnom – kao i njihovi roditelji državljani RH.

10.  Od nadležnog ministarstva tražiti pokretanje postupka izmjena i dopuna Zakona o uređenju prostora i građenju kojim je zakonodavac gotovo onemogućio izbjeglim i prognanim osobama povratak i obnovu, ne samo kada su u pitanju sredstva Regionalnog fonda nego i u svim ostalim situacijama. Koji će to prognanik i izbjeglica, sada negdje u svijetu moći doći sređivati svu potrebnu dokumentaciju koja je izmjenama i dopunama  zakona nametnuta. Kako rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata ističe 31.12.2016.godine, što znači da nakon ovog roka neće biti moguće ishodit traženu dokumentaciju, što je uvjet za obnovu i izgradnju oštećenih i uništenih stambenih jedinica  – tražiti prolongiranje ovog roka sve dotle dok  najveći broj preostalih izbjeglih i prognanih osoba ne riješe pitanje obnove i uređenja svojih stambenih objekata.

11.  Hrvati u entitetu RS, nažalost, dugo vremena, čak pod najpovoljnijim okolnostima, neće moći računati na predratnu svoju brojnost. Potrebno je nužno i hitno spriječiti daljnje urušavanje ljudskih, kulturnih i materijalnih resursa Hrvata o čemu svjedoče mnogi ostaci bogate materijalne i duhovne kulturne nazočnosti Hrvata. Stoga je neophodno ići ciljano na odabir onih tema i sadržaja kojima prijeti ugroza zaborava ili čak fizičkog nestanka kako bi sačuvali u nacionalnoj memoriji za nadolazeće generacije.

12.  U zaštiti i promociji hrvatske povijesne i kulturne baštine na ovim prostorima, koja je daleko brojnija i značajnija od aktualnog broja Hrvata na prostoru entiteta RS, tražiti izravnu podršku i pomoć od domaćih nadležnih institucija, ali također i od nadležnih državnih, stručnih, obrazovnih i kulturnih institucija RH kako je to definirano u Zakonu o odnosima RH s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.

13.  Hrvati i RS-u nemaju niti jednu kulturnu ili znanstvenu ustanovu koja bi skrbila, štitila, izučavala hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu na ovim prostorima koja je iznimno bogata. Istovremeno izložena je otimačini i propadanju. Nužno se nameće potreba uspostavljanja jedne takve ustanove i to prije svega pod okriljem Katoličke Crkve, koja je i do sada bila glavna i jedina skrbnica i čuvarica kulturne i povijesne baštine hrvatskog naroda na ovim prostorima. Najugroženiji i najbrojniji su artefakti sakralne, kulturne i povijesne naravi pa se time i nameće potreba za osnivanjem takve jedne krovne ustanove, Dijecezanskog muzeja Banjolučke biskupije, što bi značilo prekretnicu u sustavnoj zaštiti, spašavanju i istraživanu hrvatske i katoličke kulturno-povijesne baštine na ovom području. Takva bi se ustanova trebala financirati iz sredstava Hrvatskog državnog proračuna kao što su dosada financirane mnoge druge slične ustanove u drugima dijelovima Bosne i Hercegovine.

14.  Pomoći Katoličkoj Crkvi osobito u Banjolučkoj biskupiji da joj se vrate sva njezina oduzeta dobra (zgrade, zemljište, kulturna dobra) iz vremena procesa nacionalizacije u bivšem sustavu, koje koriste sadašnje entitetske vlasti i institucije (ili su nezaštićene, propadaju ili ih se namjerno uništava) te ih u funkciju realizacije gospodarskih, socijalnih, kulturno – obrazovnih i drugih projekata Banjolučke biskupije, a koji služe općem dobru ovog područja.

15.  Kontinuirano učinkovito financijski podupirati dosadašnje kao i buduće gospodarske, socijalne i edukativne programe i projekte Banjolučke biskupije koje provodi Caritas Banjolučke biskupije, njegov Obrtnički Centar, Zemljoradnička zadruga „Livač“ i Biskupijski vinograd, te Katolički školski centar „Ivan Merz“ sa svojom Općom gimnazijom.

U Banjoj Luci, 7. 12. 2016.
TABB